Kroz mnogobrojne zajedničke projekte i programe razmena mladih, razbijaju se predrasude, uništavaju stereotipi, a stvaraju neke nove konekcije i prijateljstva, dokazujući da tolerancija i pomirenje nisu samo misaone imenice, iznova pominjane od strane mnogih.

Maja Mihajlović, Članica Foruma mladih Evropskog pokreta u Srbiji

Mladi na Kosovu* trebalo bi da budu uključeniji u proces donošenja političkih odluka. Nestabilnoj političkoj i ekonomskoj perspektiva dugujemo to što sve veći broj osoba uzrasta 18-30 godina razmišlja o trajnom odlasku u inostranstvo.

Panelisti nedavno održanog Foruma “Direktan dijalog kao sredstvo regionalne stabilnosti,” složili su se oko činjenice da su mladi, definitivno, naredni učesnici dijaloga i da bi ih u tome trebalo ohrabriti. Po njima, mladi su nezainteresovani za politička pitanja i proces tehničkog dijaloga, iz razloga što smatraju da ne mogu imati bitniji uticaj na proces normalizacije odnosa Beograda i Prištine.

Krajnje je vreme da se na to obrati mnogo veća pažnja. Ipak, posledice tih odluka ostaviće trag na svima njima. Tačnije, na onima koji odluče da promene u društvu ”izglasaju nogama” jer je, uprkos umanjivanju obeshrabrujućih brojki od strane zvaničnika, broj mladih koji svakodnevno odlučuju da spakuju kofere i napuste Kosovo* – sve veći!

Neophodna je veća inicijativa za ulaganje u programe i projekte, koji će zadržati mlade i podstaći ih da se povežu sa svojim vršnjacima širom Zapadnog Balkana, pritom aktivno učestvujući u prevazilaženju nesuglasica iz prošlosti.

Jula 2016. godine u Parizu, na Samitu lidera Zapadnog Balkana potpisan je sporazum između Srbije, Albanije, Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Kosova*, čime su stvoreni svi uslovi za osnivanje Regionalne kancelarije za saradnju mladih – RYCO, u Tirani. Naime, istaknuta je potreba za intenzivnijom saradnjom zemalja Zapadnog Balkana, a naročito za saradnjom među mladima i njihovom regionalnom mobilnošću. Činjenica je da mladi prepoznaju potrebu za tolerancijom, dobrosusedskim odnosima, stabilnošću i dijalogom. Gotovo svi oni rođeni su nakon 1999. godine i o nemilim događajima sliku su mogli da stvore samo na osnovu priča roditelja, starijih poznanika, medija. Sve to manje ili više izdeformisano predrasudama.

Danas, kada se Evropa nalazi na raskrsnici, razorena podelama, na inicijativu RYCO se gleda kao na ključni element ostvarivanja regionalne saradnje i povezivanja mladih, uz punu podršku Evropske unije. Kroz mnogobrojne zajedničke projekte i programe razmena mladih, razbijaju se predrasude, uništavaju stereotipi, a stvaraju neke nove konekcije i prijateljstva, dokazujući da tolerancija i pomirenje nisu samo misaone imenice, iznova pominjane od strane mnogih.

Međutim, veliki problem na tom putu je i pitanje vizne liberalizacije, koja će stvoriti širok spektar mogućnosti u pogledu apliciranja na programe učeničkih i studentskih razmena. Dragoceno je iskustvo koje se može steći u obrazovnim institucijama širom Evrope, ali ne samo to! Prateći dobre primere iz prakse u tim zemljama, mladi su upravo ta pokretačka snaga, koju bi trebalo ohrabriti da društvo, u kome je odrasla i kome bi nakon školovanja trebalo da se vrati, prožme pozitivnim promenama i na kraju ga učini boljim mestom za život, danas i sutra. Za sebe i generacije koje dolaze.

Jedan od mnogobrojnih programa je i Akademija dijaloga za mlade žene (Dialogue Academy for Young Women), koja uz podršku Misije OEBS-a na Kosovu i Misije OEBS-a u Srbiji, okuplja mlade aktivistkinje i buduće političarke iz Beograda i Prištine, imajući za cilj unapređenje učešća žena u dijalogu i procesima rešavanja konflikta i odlučivanja. Pokrenut je 2015. godine, u okviru inicijative Follow Up.

Održava se svake godine i tokom njenog trajanja, učesnice dobijaju dragocenu priliku da razmene stavove o problemima osnaživanja žena u odlučivanju, prodiskutuju o izazovima sa kojim se susreću i sve to zanemarujući verske, političke i etničke razlike.

Mladi iz Srbije i Kosova* trebalo bi više da komuniciraju, ne samo kako bi zajedno radili na izgradnji bolje budućnosti regiona, već i da bi više saznali o tome šta se zaista događalo u prošlosti. Zajedničko učestvovanje u edukativnim aktivnostima, projektima i radionicama, bolje poznavanje jezika one druge strane. Učeći jedni o drugima, na kraju bi shvatili koliko smo u stvari slični i da samo želimo da živimo mirno.

 

* Ovaj naziv ne dovodi u pitanje stavove o statusu i u skladu je sa Rezolucijom Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju nezavisnosti Kosova.