EVROPSKI POKRET U SRBIJI

ZAKLJUČAK:
REGIONALNA SARADNJA NA BALKANU NA POČETKU XXI VEKA

- Pokušaj evaluacije dosadašnje uloge i rezultata regionalnih inicijativa u jugoistočnoj Evropi -

"Poluostrvo je zaseban svet. Države i narodi na njemu, kao u jedan brod ukrcan, m o r a j u imati jedan opšti politički problem i politički ideal, ma koliko inače raznovrsni bili... Hoće li Balkan jedared otvoriti oči uspavane, i videti svoj ogromni kulturni kapacitet, ako zamahne kao celina..."

(Isidora Sekulić, Balkan, 1940)

Prilikom evaluacije uloge i rezultata aktivnih regionalnih inicijativa u JIE može se postaviti više osnovnih pitanja:

  • da li, i u kojoj meri, regionalne inicijative doprinose realizaciji ciljeva proklamovanih u njihovim osnivačkim dokumentima?
  • da li i koliko regionalne inicijative doprinose unapređenju ekonomskih tokova, i svih oblika razmene u regionu, kao i ukupne stabilnosti (političke, ekonomske, vojne), reformama, modernizaciji privrede i društva, kao i poboljšanju života stanovnika JIE?
  • da li su i koliko RI doprinele jačanju saradnje i integracionih procesa u regionu, uključujući i geopolitičko i ekonomsko uobličavanje regiona kao specifične celine u evropskoj arhitekturi?
  • da li su i koliko regionalne inicijative u JIE doprinele glavnom strateškom cilju svih zemalja JIE: integraciji u Evropsku uniju?

(1) Može se istaći da je postojanje i ukupno delovanje raznih inicijativa u Jugoistočnoj Evropi nesumnjivo pozitivno. One utiču na nove oblike ponašanja, na prevazilaženje uskogrudog nacionalizma i svesti o "samodovoljnosti" država. One podstiču saradnju administracija, privrednih i drugih krugova zemalja regiona, smanjuju razne vrste prepreka i olakšavaju komunikacije u regionu i stvaraju "mreže" kontakata. Samim svojim postojanjem i aktivnostima, one utiču na javno mnjenje i na stvaranju svesti o zajedničkim ciljevima svih zemalja regiona. One olakšavaju procese pripremanja prekograničnih projekata i angažovanje međunarodnih finansijskih sredstava.

(2) I pored pozitivne ocene u pogledu "mikroefekata" regionalnih inicijativa, takođe treba konstatovati da ove inicijative i oblici multilateralne saradnje do sada nisu zaista presudno pomogle balkanskim zemljama da se obezbedi integracija u EU ili da se suštinskije promeni politički i ekonomsko-socijalni ambijent regiona, odnosno da se zaustavi proces "balkanizacije", koji je sa kosovskom krizom, a zatim "tetovskim incidentima", izgleda dobio novi podstrek. Subregionalne inicijative su u celini dale samo "ograničene konkretne rezultate", što se objašnjava raznim faktorima, od nedovoljne političke podrške do nedostatka finansijskih resursa, kao i drugim problemima (nedovoljno administrativno iskustvo država članica, nedovoljni političko-ekonomski uslovi delovanja, nedostatak jasnih ciljeva i planova rada i tsl). Slika obima i strukture trgovinskih i ekonomskih tokova na Balkanu samo potvrđuje konstataciju o pretežnoj orijentaciji balkanskih zemalja na EU i razvijene zemlje Zapada. Saradnja između suseda je dosta ograničena, što je tipična karakteristika ekonomski perifernih regiona. U tom smislu još uvek se ne može govoriti o nekoj bitnoj promeni stanja ekonomski i socijalnih subregionalnih veza kome bi doprinele RI, u odnosu na dosadašnji period.

(3) Analiza strukture i načina formiranja regionalnih iniciativa koje su aktivne na Balkanu ukazuju da, sa izuzetkom procesa saradnje u JIE, niti jedna od preostalih šest RI ne predstavlja autohtoni "proizvod" samih balkanskih zemalja. Ostale inicijative su ili formirane izvan regiona Balkana, pa su se "proširile" i na zemlje JIE, ili je njihov nastanak posledica "podsticaja" razvijenih zemalja. Ova činjenica, osim što svedoči o normalnoj upućenosti balkanskih zemalja na susedne subregione (Centralna Evropa, Crnomorski region i Mediteran), samo potvrđuje davno izrečenu konstataciju da Balkan ni do danas nije postao organizovan regionalni entitet. Ne sumnjajući u generalnu dobronamernost inicijativa koje dolaze od "spoljnih faktora", ne može se prenebregnuti ni činjenica da svaka zemlja ili organizacija koja je pokretač inicijativa ima i sopstvene, specifične nacionalne, ekonomske i druge ciljeve, koji neumitno utiču na određeni "profil" koji poprima inicijativa.

(4) Jedna od bitnih karakteristika RI u JIE je skromnost njihovih ciljeva, koja odudara od obima i težine problema sa kojima se suočavaju zemlje JIE (ekonomska nerazvijenost, sukobi unutar i između zemalja, socijalna nestabilnost itd). Za razliku od zapadnoevropskih uzora, ni jedna od inicijativa (osim, delimično, Pakta o stabilnosti) se ne usuđuje da proklamuje veliki ili atraktivan integracioni projekat, oko koga bi se čitava inicijativa strukturisala. Do sada su ideje o carinskoj uniji, zoni slobodne trgovine na Balkanu, osnivanju "Balkanske agencije za razvoj infrastruktura" i slično, ostajale samo akademski predlozi ili deklaracije o namerama. Ovaj nedostatak autonomnih integracionih podsticaja je, između ostalog, za posledicu imao preorijetaciju balkanskih zemalja na slične uspešne projekte izvan JIE. Tako je, na primer, ovim putem CEFTA postepeno postala i balkanski integracioni projekt, ali zasada vrlo nekompletan u pogledu članstva iz JIE.

Većina, ako ne i sve, RI u jugoistočnoj Evropi od samog početka su zamišljene kao komplementaran oblik procesu integracije čiji se glavni tokovi odvijaju u okviru Evropske unije. One predstavljaju dopunu evropskoj arhitekturi, a ne zamenu za uključivanje zemlja JIE u EU i druge paevropske organizacije. Zbog toga, eventualno kašnjenje, zaostajanje regiona JIE u procesu integracije u EU povratno deluje i na ulogu i rezultate regionalnih inicijativa i njihov uticaj na stanje u regionu.

(5) Učešće u multilateralnoj saradnji predstavlja dodani vrednosni element kada se radi o uticaju i međunarodnoj poziciji pojedinih balkanskih zemalja (posebno onih manjih i novonastalih) tako da većina zemalja nastoji da učestvuje i bude aktivna u što više inicijativa. prema pregledu iz tabele u prilogu, Rumunija i Bugarska učestvuju u svih sedam analiziranih RI u JIE, Albanija sledi sa učešćem u šest RI, zatim dolaze sa po pet učešća Makedonija, Grčka, Turska i Slovenija, sledi BiH, da bi se na repu, pretposlednja našla Hrvatska (zbog njenih poznatih rezervi prema svemu što "liči" na Balkan). Donedavno na dnu je bila međunarodno izolovana SRJ (sa učešćem u samo dve RI), što se od kraja 2000. godine znatno izmenilo (učešće u pet RI).

(6) Analiza karaktera i sadržine radnih grupa i projekata pokretanih u pojedinim RI ukazuje na dominirajući uticaj administrativnih struktura (tj. državne i međunarodne birokratije) u pogledu sadržaja i profila saradnje u JIE. Drugim rečima, inicijative su imale karakter "od gore na dole" (top-down), a ne "iz baze ka vrhu" (bottom-up").I pored određenih nastojanja, nema potvrde da su RI generisale u dovoljnoj meri razvoj one saradnje kakva bi bila potrebna slobodnom razvoju privrede, i ukupne razmene i kretanja ljudi, usluga, kapitala. Nije još uvek došlo do dovoljnog razvoja autentičnih multilateralnih projekata saradnje, izvan okvira političko-birokratskih podsticaja, na primer u privredi, nevladinom sektoru i slično, iako su napori u okviru Pakta o stabilnosti tom pogledu nesumnjivi.

(7) Broj, članstvo i način nastanka pojedinih inicijativa upućuje i na nužno pitanje njihove uzajamne (ne)komplementarnosti, odnosno (ne)konkurentnosti. Svaka od aktivnih inicijativa je imala svoj autonomni tok razvoja, tako da je često došlo do preplitanja aktivnosti, što su u određenoj meri pokušale da pravaziđu i same RI. U suštini, nije problem u broju RI, nego u najboljem načinu njihove koordinacije i podele posla. Postepeno i spontano se donekle već razvila specifična mreža kontakata i međusobne saradnje samih inicijativa (međusobno učešće na sastancima u svojstvu posmatrača, razmena informacija, stručni kontakti, zajednički sastanci na visokom nivou u pojedinim domenima, poput transporta (CEI, CMES), borbe protiv krijumčarenja (CEI, CMES) i slično. U krajnjoj formi, postavilo bi se i pitanje eventualnog "stapanja" više inicijativa kod kojih se dobar broj zemalja članova preklapa.

(8) Kada se radi o dostignućima pojedinih RI, iskustva CEI, kao i CMES i SECI ukazuju da je od bitne važnosti za efikasnost iicijativa dobra veza i koordinacija između tih foruma i odgovarajućih izvora finansiranja, na međunarodnom, regionalnom ili nacionalnom nivou. U tom smislu, posebno dobre rezultate su dali pojedini projekti CEI, ostvareni u bliskoj saradnji sa EBRD. S druge strane, za sada su razočaravajući rezultati Roajomonskog procesa, što je u prvom redu posledica nepostojanja dovoljnog političkog podsticaja od strane EU i nedovoljne definisanosti sadržine inicijative i izvora finasiranja. Poseban problem predstavlja artikulacija i uklapanje Procesa saradnje o JIE, koja se u dobroj meri preklapa sa drugim, ranije nastalim ili zasada efikasnijim RI, ali koja ipak ima svoja autentična dostignuća i prednosti.

(9) Pitanje regulisanja bezbednosti u užem i širem smislu ("soft security issues") se sve više pokazuje kao jeda od ključnih problema na Balkanu, na koji se ne može odgovoriti samo ekonomskim ili socijalnim merama, nego koji zahteva i specifične metode i rešenja na regionalnom nivou. Ovo je nakon krize oko Kosova, uticalo na pokretanje nekoliko "okvira za saradnju" na nivou ministara odbrane ili unutrašnjih poslova zemalja JIE.

(10) Dosadašnja analiza upućuje na zaključak da bi u okviru Pakta o stabilnosti u jugoistočnoj Evropi (čiji bi jedan od zadataka trebalo da bude i usmeravanje i koordinacija aktivnosti RI), između ostalog, bilo korisno razmotriti sledeća pitanja i sugestije:

  • usklađivanje rada pojedinih inicijativa aktivnih u JIE, kroz redefinisanje njihovih programskih ciljeva i koordinaciju njihovog delovanja u radnim grupama i projektima;
  • institucionalizacija kontakata i saradnje RI kroz redovne kanale informacija, sastanke i postepeno uspostavljanje zajedničkih radnih tela u oblastima od zajedničkog interesa; U tom smislu, bilo bi korisno uspostavljanje specifičnih i originalnih oblika institucionalnih veza, poput, na primer institucionalnih veza uspostavljenih između EU i EFTA zemalja u okviru Evropskog ekonomnskog prostora (sistematsko informisanje, paralelno razmatranje odluka i programa, zajedničko finasiranje progama, "pasarele", posmatrački status u radnim telima i drugo);
  • programi podrške nacionalnim administracijama država JIE u cilju njihovog osposobljavanja da aktivno učestvuju u RI, posebno kao "zemlje domaćini", odnosno koordinatori (za pojedine radne grupe i drugo);
  • mere u cilju veće efikasnosti i brže implemntacije programa i konkretnih projekata, kao i koordinacija i obezbeđivanje izvora finansijske podrške za projekte u okviru RI;
  • prilagođavanje ciljeva i rada pojedinih inicijativa stanju i potrebama zemalja JIE (na primer, u slučaju CEFTA, CMES i dr).

(11) Kao oblasti i sektori koji bi mogli postati noseći u daljoj međubalkanskoj saradnji i integraciji, mogu se, između ostalog, navesti, slobodna trgovina, razvoj infrastruktura, zaštita životne sredine, prekogranična i subregionalna saradnja ("evroregije"), turizam, razvoj usluga, posebno fnansijskih, saradnja u pitanjima unutrašnjih poslova,i bezbednosti, transport, kultura i sport.

(12) Na duži rok, sa gubitkom iluzije da može doći brzo do članstva u EU, sve više će se postavljati i pitanje koherentnije i jače institucionale saradnje zemalja jugoistočne Evrope, putem PoS, ili druge insititucije koja bi imala autentičnu međunarodni kapacitet, jasno specificirane nadležnosti, kao i razređeniju internu strukturu i vlastititi budžet. Time bi zemlje JIE mogle prevazići jaz koji postoji između potrebe za transnacionalnim regulisanjem određenih pitanja (od životne sredine do prelaska granica) i još uvek neizvesnog momenta širenja EU u ovaj region.

(13) Posebno značajan problem pri oceni o (ne)uspešnosti svih RI, odnosi se na ranije neučestvovanje SR Jugoslavije u većini ovih inicijativa. Projekti balkanske saradnje uz isključenje SRJ su se pokazali kao sasvim nerealni i od početka bili osuđeni na neuspeh. Nakon uključivanja SRJ u projekte i inicijative koji se odnose na obnovu, saradnju i razvoj na prostoru jugoistočne Evrope, otvaraju se nove perspektive u cilju stvarne obnove i integralnog razvoja na Balkanu. Međutim, pitanje je u kojoj meri će centrifugalne tendencije i dalje imati dominantno mesto u unutarbalkanskim odnosima.