Iz Ministarstva prosvete može se čuti kako gubitak članstva ne utiče na kvalitet obrazovanja, niti svedoči kako je on opao. Često se čuju ohrabrujuće poruke, kako nas tek čeka “zlatno doba” obrazovanja. Uzmemo li u obzir i prošlogodišnji pad na Šangajskoj listi, mislim da je dosta čekanja. Krajnje je vreme da se pomeni stav, a na akreditiranje ne gleda samo kao na cilj po sebi.

Marija Mitić, Članica Foruma mladih Evropskog pokreta u Srbiji

februara 2020. godine, dočekale su nas vesti poput “sve diplome pod znakom pitanja” i “diplome na ledu”, svojim narativom pokrenule jaku reakciju javnosti, a pogotovo studenata. Ovakve izjave uzrokovalo je saopštenje da je Nacionalno telo za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju Srbije (NAT) izgubilo status člana Evropske asocijacija za obezbeđenje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA). Nameću se pitanja, kako je došlo do toga da, u roku od 2 godine, NAT potpuno izgubi članstvo, i zašto bi to trebalo da nas zaista zabrine.

NAT je imao mogućnost da obnovi članstvo, uz preporuke Evropskih standarda i smernica za osiguranje kvaliteta (ESG). Uvedene su određene promene i ispravke, ali to nije bilo dovoljno da se iz statusa “pod nadgledanjem” obnovi punopravno članstvo.

Glavni problem jeste ugrožena nezavisnost donošenja akreditacionih odluka. Gubitak samostalnosti je posledica Zakona o visokom obrazovanju iz 2017. godine.

Naime, Nacionalni savet za visoko obrazovanje može da promeni odluku o akreditaciji koju je doneo NAT, što se u praksi i desilo jednom. Još jedna od zamerki odnosila se na to kako je NAT finansije dobijao iz državnog budžeta, iako je upliv finansija trebalo da dođe samo od naknada za akreditaciju, koje bi dostavile visokoškolske ustanove.

Ova vest bi u vreme raspisivanja izbora i sve neizvesnijeg toka širenja KOVID-19 verovatno prošla neprimećeno, da nije bilo medija koji su izveštavali kako gubitak članstva kao direktnu posledicu ima nepriznavanje diploma naših studenata u inostranstvu. Međutim, prema saopštenju NAT-a, članstvo u ENQA ne utiče na priznanje diploma domaćih visokoškolskih ustanova. Priznavanje diploma vrše ENIC/NARIC centri zemalјa i nijedna država pritom ne traži članstvo u ENQA. To ipak nije razlog da odahnemo i samo zaboravimo ovu “nepriliku”, jer je neminovno da će, ako već nije, ugled našeg obrazovanja u evropskim krugovima opasti.

Nažalost, čeka nas slična situacija kao sa Švedskom, koja je takođe izgubila punopravno članstvo u asocijaciji ENQA. Kada evropski univerziteti razmišljaju o saradnji sa švedskim univerzitetima, rade to uz određenu dozu sumnje, smatrajući da činjenica kako nisu punopravni članovi, ukazuje na to da nešto nije u redu s njihovim sistemima. Srbija ima 212 akreditovanih institucija visokog obrazovanja i zahvaljujući studentima, koji prođu kroz taj sistem, postaje konkurentna na globalnom nivou.

Kako bi se mobilnost u evropskim zemljama podržala i uvećala, neophodno je poverenje da naš obrazovni sistem garantuje visokokvalifikovano obrazovanje. Koliko je sada izvesno da se intenzitet mobilnosti neće smanjti, ostaje da vidimo. Pored toga, trenutna situacija poljuljane reputacije može se odraziti i na prisutnost Srbije kao članice u međunarodnim telima, koja se tiču visokog obrazovanja.

Iz Ministarstva prosvete može se čuti kako gubitak članstva ne utiče na kvalitet obrazovanja, niti svedoči kako je on opao. Često se čuju ohrabrujuće poruke, kako nas tek čeka “zlatno doba” obrazovanja. Uzmemo li u obzir i prošlogodišnji pad na Šangajskoj listi, mislim da je dosta čekanja. Krajnje je vreme da se pomeni stav, a na akreditiranje ne gleda samo kao na cilj po sebi. Naprotiv, čitava ova situacija može biti moćni podstrek institucijama da streme ka ispunjavanju visokih standarda. Nadam se da će nas u februaru 2022. godine, kada se članstvo NAT-a u ENQA ponovo bude revidiralo, zateći bolje vesti.