Ministar zaštite životne sredine, Goran Trivan, izneo je procenu da krajnja „cena“ dostizanja ciljeva propisanih od strane Evropske unije u oblastima koje pokriva Poglavlje 27 iznosi oko 15 milijardi evra. Procenjuje se da je za rešavanje problema otpadnih voda potrebno ulaganje od oko 5 milijardi evra, dok je za pitanje komunalnog otpada potrebno izdvojiti oko 2 milijarde.

Milica Starinac, Volonterka Evropskog pokreta u Srbiji

Poglavlje 27 pregovora o pristupanju Evropskoj uniji još uvek nije otvoreno, ali o izazovima sa kojima će se Srbija suočiti nakon njegovog otvaranja uveliko se govori. Ovo poglavlje tiče se zaštite životne sredine i borbe protiv klimatskih promena. U toku je proces izrade pregovaračke pozicije Srbije, za koju se očekuje da bude završena do kraja godine. Imajući u vidu da propisi Evropske unije u oblasti se zaštite životne sredine čine gotovo trećinu svih njenih propisa, očigledno je da prilagođavanje Srbije ekološkoj politici EU neće biti lak zadatak. Situacija deluje još ozbiljnije kada uzmemo u obzir trenutno stanje u Srbiji kada je reč o ekološkim pitanjima, kao što su zagađenost vazduha, deponije i otpadne vode. Pored ovih najdrastičnijih problema, koji su ujedno i najpoznatiji javnosti, postoji i niz drugih problema i oblasti u kojima stojimo loše, a o kojima se ne priča toliko. Takvi su, između ostalog, zaštita od buke ili kontrola industrijskog zagađenja.

Bitno je pomenuti i da je Poglavlje 27 u velikoj meri povezano sa ostalim poglavljima, kao i da propisi iz oblasti zaštite životne sredine imaju značajan uticaj na ostale oblasti, kao što su javne nabavke (Poglavlje 5), poljoprivreda i ruralni razvoj (Poglavlje 11), bezbednost hrane (Poglavlje 12), ribarstvo (Poglavlje 13), transport (Poglavlje 14), energetika (Poglavlje 15) i zaštita potrošača i zaštita zdravlja (Poglavlje 28).

Za ovo pitanje od izuzetnog značaja je i problem finansiranja: naime, sve ekološke takse i naknade se slivaju u republički budžet (ovaj iznos je tokom 2017. iznosio oko 10 milijardi evra), a potom Ministarstvo finansija dodeljuje na godišnjem nivou Ministarstvu zaštite životne sredine znatno manji iznos, koji ne može da pokrije sve zahteve koje ova oblast sadrži. Dakle, samo deo novca koji se sakupi na račun ekologije se i troši u tu namenu, dok se ostatak troši nenamenski, što posebno važi za jedinice lokalne samouprave.

Ministar zaštite životne sredine, Goran Trivan, izneo je procenu da krajnja „cena“ dostizanja ciljeva propisanih od strane Evropske unije u oblastima koje pokriva Poglavlje 27 iznosi oko 15 milijardi evra. Procenjuje se da je za rešavanje problema otpadnih voda potrebno ulaganje od oko 5 milijardi evra, dok je za pitanje komunalnog otpada potrebno izdvojiti oko 2 milijarde. Ministar Trivan se u februaru sastao sa delegacijom  Razvojne banke Saveta Evrope (CEB), koja je izrazila spremnost da finansira projekte iz oblasti prečišćavanja otpadnih voda i komunalnog otpada.

„Nemam nikakve dileme da će se rešavanjem pitanja prerade komunalnih voda i komunalnog otpada značajno poboljšati stanje životne sredine u Srbiji, jer se time posredno utiče i na bolji kvalitet hrane, na bolje zdravlje građana. Ministarstvo je u potpunosti spremno da krene u njihovo rešavanje, i mi smo potpuno posvećeni tom cilju“, izjavio je ministar ovim povodom. Takođe, najavio je početak izrade projektno-tehničke dokumentacije za izgradnju postrojenja za preradu otpadnih voda, u koje bi investiranje trebalo da počne 2020.

Koalicija 27, koju čini 11 organizacija civilnog sektora i koja je osnovana u cilju doprinosa pregovorima kada je reč o Poglavlju 27, u svom „Izveštaju o (ne)napretku“ objavljenom februara 2018. ističe da je osnivanje Ministarstva zaštite životne sredine doprinelo institucionalizaciji ovog pitanja i stvorilo stabilniji okvir za njegovo rešavanje, ali upozorava na nedostatak konkretnih rezultata i postojanje ogromnog prostora za napredak. To potvrđuje i Izveštaj o sprovođenju Nacionalnog programa za usvajanje pravnih tekovina Evropske unije (NPAA), za treće tromesečje 2018. godine.

Sledećeg ponedeljka čitajte o glavnim ekološkim problemima u Srbiji  – otpadne vode, reciklaža otpada i deponije, emisije štetnih gasova i zagađenost vazduha – i planovima za njihovo rešavanje i sanaciju.