Evropski pokret u Srbiji je 21.05.2024. u Medija centru organizovao javnu diskusiju u formi okruglog stola pod nazivom „Pametnom specijalizacijom do ravnomernog regionalnog razvoja“.

Na okruglom stolu pozvani su da učestvuju predstavnici relevantnih institucija i organizacija u području pametne specijalizacije i regionalnog razvoja: Danijel Dašić, bivši direktor Nacionalne koalicije za decentralizaciju i direktor udruženja PraviLaw i Slavko Lukić, predsednik skupštine Srpske asocijacije regionalnih razvojnih agencija i direktor Regionalne razvojne agencije Zlatibor. Moderator panel diskusije bila Dragana Đurica, generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji.

Okrugli sto je ujedno i završni događaj na projektu „Pametni regioni Srbije“ koji Evropski pokret u Srbiji sprovodi uz pomoć Beogradske otvorene škole i Swedish International Development Cooperation Agency, u okviru programa EUROPE ASAP.

Dragana Đurica je podsetila koliko je EPUS posvećen ravnomernom regionalnom razvoju u Srbiji, smatrajući da je prvo neophodno postići pravedni regionalni razvoj, što je po njenom mišljenju i adekvatniji termin.

„Ekonomska decentralizacija i regionalni razvoj imaju bitnu ulogu u stvaranju uravnotežene, inkluzivne i ekonomije otporne na spoljne šokove, sa ciljem da se ekonomske aktivnosti pomere iz velikih, urbanih centara na lokal, kako bi se smanjila njihova opterećenost, ali i kako bi se na lokalu podstakle ekonomske aktivnosti koje bi dovele do inovacija i stvaranja novih radnih mesta, infrastrukture, a sve to zajedno dovodi do smanjenja socijalnih tenzija prouzrokovanim raznim neravnomernim razvojem na više nivoa“, rekla je Đurica.

Napomenula je da aktivnosti sprovode na više nivoa, od kojih je jedan sastavni deo pristupnih pregovora sa Evropskoj unijom u kontekstu Poglavlja 22, a sa druge strane, iz pozicije ekonomske decentralizacije i što pravednijeg regionalnog razvoja.

„Mi generalno promovišemo ideju regionalnog razvoja, ali ono što promovišemo u okviru regionalnog razvoja kao jednu od mera ili načina kako se može pospešiti je koncept pametne specijalizacije. To je zapravo strateška diversifikacija ne samo ekonomskih, nego i drugih delatnosti u oblastima u kojima su region ili jedinica lokalne samouprave najkonkurentniji. Strategija pametne specijalizacije je usvojena za period od 2020. do 2027. godine, međutim, ona još uvek nije na nivou Evropske unije, odnosno na nivou klasifikacije regiona u statističke jedinice i nije praćena izgradnjom odgovarajućih institucionalnih okvira koji bi je pratili i unapređivali je. Takođe, imamo Zakon o regionalnom razvoju, koji je usvojen 2009. godine, ali još uvek nemamo Nacionalnu strategiju za regionalni razvoj, dok je veliki broj jedinica lokalne samouprave usvojio sopstvene strategije“, objasnila je Đurica.

Zorana Milovanović, projektna menadžerka Evropskog pokreta u Srbiji prezentovala je dokument i istakla da nalazi pokazuju da ljudi u regionu Šumadije i Zapadne Srbije nisu dovoljno informisani o tome šta je „pametna specijalizacija“, kakav je strateški okvir i značaj, kao i koje su njene mogućnosti.

„U samom dokumentu smo se bavili genezom razvoja politike regionalnog razvoja, budući da nemamo strateški okvir. Ipak, uočili smo kroz prvobitnu analizu tzv. „preduzetničkog otkrivanja“, odnosno mapiranja gde su potencijali za razvoj inovacija u privredi, da se veoma paušalno radilo na nivou regiona u Srbiji kroz prikaz BDP-a, zapošljivosti i ostalih segmenata. „Izveštaj o kvalitativnoj analizi preliminarnih prioriteta u procesu izgradnje pametne specijalizacije kao strateškog okvira“ pokazuje da nije prepoznat turizam kao oblast od prioritetnog značaja koji je već definisan u programu za pametnu specijalizaciju regiona Vojvodine, dok na nacionalnom nivou nije prepoznat kao značajna oblast. Bavili smo se i novim EU strateškim okvirom za period od 2021. do 2027. godine, gde se daje veći značaj NUTS 2 nivou, kao nivou s kog treba prikupljati podatke u okviru pametne specijalizacije, kao i kreirati mere podrške. Takođe, analizirali smo i Smernice Evropske komisije za izradu strategije pametne specijalizacije i uočili da postoje inputi koji pokazuju da vredi strategiju kreirati na NUTS 2 nivou. Isto tako, koristili smo Izveštaje o napretku Srbije za 2023. godinu, kao i preporuke radne grupe Nacionalnog konventa o EU za poglavlje 22. Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata. Na kraju, sam dokument sadrži i pregled stanja u jedinicama lokalne samouprave u regionu Šumadije i Zapadne Srbije, konkretno odabrali smo Kragujevac, Kraljevo, Novi Pazar i Užice“, objasnila je Milovanovićeva.

Kada je reč o pregledu stanja u regionu Šumadije i Zapadne Srbije, ona ističe da je rađena i analiza lokalnih planova razvoja u četiri grada- Kragujevcu, Kraljevu, Novom Pazaru i Užicu

„Uvideli smo da su u Kragujevcu precizno definisani napori ka izgradnji i implementaciji koncepta „pametnih sela“, a u gradu Užicu „pametnog grada“. S tim u vezi, videli smo da Strategija pametne specijalizacije ne sadrži analizu šta je urađeno, a šta je u planu da se uradi u ovoj oblasti. Takođe, pokazalo se da ne postoji dovoljna informisanost o ciljevima, merama i mogućnostima pametne specijalizacije svih četiri aktera, što upućuje da nije dovoljno razvijena međusektorska, kao ni unutarsektorska saradnja. Dakle, jedinice lokalne samouprave i pomenuti gradovi ne sarađuju po ovom pitanju međusobno, niti sa organizacijama civilnog društva, kao ni sa preduzećima i akademskim istraživačkim institucijama. Nalaz pokazuje da je neophodno povezati ove aktere“, smatra Milovanovićeva.

Ona je istakla da je razvijena svest da je potrebno pomagati preduzetnicima i u procesu kreiranja i implementacije inovacija u preduzetništvu, a naročito malim i mikro preduzećima.

„Institucionalni okvir pametne specijalizacije nije usklađen sa institucionalnim okvirom za regionalni razvoj.  Kako je u postupku izrade „Nacionalni plana razvoja“, postoji potreba da govorimo o ovim temama i uskladimo dalji razvoj pametne specijalizacije, ali da i u samom planu definišemo nalaze i preporuke. Takođe, institucionalni okvir pametne specijalizacije u ovaj fazi nedovoljno reflektuje potrebe regiona i specifičnosti lokalnih zajednica i to je potrebno menjati na nivou same strategije“, zaključila je Milovanovićeva.

Slavko Lukić, ispred Srpske asocijacije regionalnih razvojnih agencija i Regionalne razvojne agencije Zlatibor, naveo je da imamo institucije, ali nemamo saradnju institucija.

„Regionalna razvojna agencija Zlatibor postoji 22 godine i radimo na teritoriji NUTS 2 u svim sektorima, a ujedno radimo institucionalnu saradnju javnog, privatnog i civilnog sektora. Sve agencije su formalno-pravni subjekt nastao međuopštinskim partnerstvom na NUTS 2 nivou, a kod nekih agencija imao slučaj da su strukovna udruženja osnivači agencija. Ne samo sa Strategijom pametne specijalizacije, već i sa ostalima, dešava se da su urađene po najvišim standardima participacije privatnog, javnog i civilnog sektora, a kada se usvoje, one se ne sprovode, ili se sprovode sporo ili se ne ažuriraju“, naveo je Lukić.

Lukić je podvukao da je sprovedena analiza pokazala mnoge stvari sa kojima se Regionalne razvojne agencije svakodnevno susreću u praksi.

„Agencije su na terenu, mi odlazimo u Priboj, Prijepolje, Novu Varoš, na Zlatibor i u Čajetinu, sarađujemo sa privatnim i javnim sektorom, a pomogli smo i veliki broj nevladinih organizacija kroz pisanje projekata na kojima im asistiramo. Regionalne razvojne agencije imaju značajno iskustvo u partnerstvima, takođe, i kroz obrazovanje, gde mi konkretno asistiramo i u programu dualnog obrazovanja. Primeri u praksi postoje, samo ih treba institucionalno uokviriti, sistematizovati i periodično jačati sa stručnim usavršavanjem“, smatra Lukić.

Upitan da prokomentariše kako iz perspektive Regionalne razvojne agencije uključiti sve aktere i da li je neophodno da to radi civilno društvo ili je dobro da na centralnom nivou u državi neko obavlja koordinaciju i komunikaciju, Lukić ističe: „Unapređenje je potrebno na nacionalnom nivou i sada postoji Kabinet ministra za regionalni razvoj. To je dobro jezgro koje treba da se nadgrađuje sa nizom novih programa, ali u saradnji sa civilnim sektorom, a pre svega sa privatnim sektorom kroz pomenute uspešne primere. Regionalne razvojne agencije rade na NUTS 2 i one su kroz Zakon o regionalnom razvoju već prepoznate u tim poslovima, ali bi trebalo da dođe do modifikacije zakona. Međutim, po meni ne treba čekati na izmene, kada imamo primere da se u praksi sprovodi saradnja javnog, privatnog, obrazovnog i civilnog sektora. Agencije mogu da budu koordinator na terenu svih tih aktivnosti, ali ne pretendujemo da se bavimo nacionalnim temama, jer radimo na NUTS 2. Bilo bi jako korisno napraviti stalni forum ili tela koja će se baviti NUTS 2 strategijama i primenama strategije“, zaključio je Lukić.

Danijel Dašić, iz udruženja PraviLaw, osvrnuo se na nedostatak kapaciteta na lokalu.

„Civilni sektor je jako fleksibilan i možda i jedini dinamični izvor nekog znanja koje može da bude primenljivo. Mi smo 2015. godine prepoznali manjke kapaciteta grada Niša i okupili smo organizacije civilnog društva i predložili smo da uradimo šest javnih politika na osnovu kojih će grad moći da izradi dugoročne planove razvoja u oblastima- socijale, zaštite životne sredine, komunikacije sa građanima, itd. i to je do određenog nivoa funkcionisalo. Imali smo i intenzivnu javnu raspravu- i onda se nije desilo ništa. Jednostavno postoji jedna definicija Republike Srbije- Srbija nije zarobljena država, već limbo država, koju karakterišu tri osnovna parametra: 1. Država nema smer kretanja; 2. Strah u lokalnim samoupravama da se donose odluke; 3. Stav građanstva da smo zaglavili u blatu i da nam nema izlaska“, naveo je Dašić.

On je dodao da se često stvari za koje postoje kapaciteti i mogućnosti ne sprovode, jer niko ne sme da stane iza toga unutar javne uprave i istakao da istraživanja pokazuju da imamo „ljude koji su poslušni, ali ne i sposobni“.

S tim u vezi, on smatra da ako država želi nešto da uradi ona ne treba da radi za ljude, već sa ljudima.

„Nažalost nemamo dovoljan nivo ekspertize da bi se uspostavilo poverenje između građana i vlasti“, navodi on.

Prema njegovim rečima, Regionalne razvojne agencije su odličan primer decentralizacije i mogućnosti da se zadrže lokalni talenti i znanja.

„Moje iskustvo pokazuje da je nedostajala volja države ne samo da prenese naredba i zadatke, već i da prenese ovlašćenja i da lokalne i gradske razvojne agencije imaju punu slobodu da između sebe sarađuju i sprovode projekte. Uglavnom se traži odobrenje, pa je pitanje da li je to političke prirode ili samo nedostaje volja“, smatra Dašić.

On smatra da treba napraviti „oslobađajući“ pravni okvir koji pušta ljude da razviju svoje ideje i vizije, a u kome bi se manje zajednice osećale slobodno da uz mentorstvo ili najam eksperata razviju neke stvari.